Podaci o projektu - Adriana

Kontekst projekta

Duž istočne jadranske obale od sredine Pelješca pa do zapadne obale Istre, na otocima i na tankom obalnom prostoru prostire se jedan hrvatski idiom u kojemu je rođena hrvatska pismenost i hrvatska književnost – čakavski. U tom hrvatskom idiomu sačuvana je kolektivna memorija milenijskog iskustva življenja s morem, a jedini je slavenski jezik od Vladivostoka do Adriatika koji je prožet jadranskim i mediteranskim kulturnim utjecajima. U 19. stoljeću političkom odlukom on biva eliminiran iz procesa standarizacije koja je provedena na novoštokavskoj dijalekatskoj podlozi. Na taj način njemu je oduzet i kulturološki značaj koji je, kao književni jezik, imao i prepušten je egzistenciji u usmenoj komunikaciji kao čakavski vernakular koji egzistira jedino na razini organskih idioma. Nema ga, kako smo rekli, ni na UNESCO-voj listi „Red Book of Endangered Languages” koja obuhvaća 94 europska jezika.

Istraživači usmene književnosti u Hrvatskoj bavili su se uglavnom istraživanjem na području štokavskog vernakulara koji je mnogo bliži standardu i u prostoru koherentniji od čakavskog idioma, a s druge strane zanimljiviji po svojoj junačkoj epici koje na prostoru čakavskog idioma praktički nije bilo. Također valja istaknuti da su se istraživači usmene književnosti na čakavskom vernakularu bavili uglavnom poezijom, najčešće lirskom. Usmena pripovjedna književnost ostala je u tolikoj mjeri zanemarena da možemo reći kako istraživači čakavske usmene književnosti nisu gotovo ni primijetili njeno postojanje. Također možemo reći da ta pripovjedna usmena književnost hrvatskog priobalja i otoka sadrži važne kulturnoantropološke karakteristike hrvatskog jadranstva i mediteranstva, te, na nacionalnoj razini, zanemarene komponente hrvatskog kulturnog identiteta.

Cilj projekta

Cilj projekta ADRIANA – Interdisciplinarno istraživanje Jadranskih narativa - fokusirat će se prvenstveno na nefikcionalnu priču humorističkog karaktera - facendu. Riječ facenda dolazi iz venecijanskog vernakulara gdje ona znači: posao, radnja. Riječ je o vrsti usmene pripovjedne književnosti čija su dva bitna obilježja nefikcionalnost (zaokupljenost činjeničnim) i humor, a karakterističan je za jadranski (obalni i otočki) prostor Hrvatske.

Na temelju našeg dugogodišnjeg istraživanja (40 godina) na otoku Visu ove vrste pripovjedne usmene književnosti bilo je lako uočiti golemu prazninu u hrvatskoj povijesti usmene književnosti, a to je upravo previd ove vrste oralne literature. Naše istraživanje fokusirano je na humorizam kao bitnu kulturološku podlogu, kao važan element za kulturnoantropološku interpretaciju mentalitetne matrice jadranskog tipa kulture. Pritom je upravo usmena narativna književnost njen najuvjerljiviji izraz. Ona korespondira s načinom života na otvorenom: trg, riva, agora. Svi događaji imaju svoje interpretatore a publika je cijela organska zajednica. Taj svijet otvoren je prema Drugome i ne poznaje etničke granice jer je element mora medij komunikacije koji povezuje udaljene obale, kulture, jezike. Ta otvorenost prema mediteranskom univerzumu donosi iskustvo spoznajnog relativizma, talent za paradoksalno viđenje fenomena, potrebu za ironijski i sarkastično intoniranim izričajem, sklonost paradoksalnom obratu u priči. Ta dijaloška kulturna matrica podloga je humorizma kao esencijalne odrednice jadranstva u usmenoj i umjetničkoj književnosti.

Upisanost usmenog diskursa u umjetni literarni diskurs pratit će se kroz dijakroniju "jadranskog" tematsko-generičkog odvojka hrvatske književnosti od dubrovačke i hvarske renesanse, preko pisaca obalnih gradova do pisaca "između" različitih prostorno-etničkih paradigmi, poput Cara Emina, Matavulja, Božića, Desnice, Betizze, Novaka itd. Utoliko se u ovaj upis fonocentričnog književnog diskursa u logocentrični diskurs umjeničke književnosti otvara i pitanje politike pisanog diskursa u odnosu na usmenost.

Narativ kulturnih itinerara

Istraživanje jadranskih narativa ima i svoju pragmatičnu svrhu: priređivanje atraktivnih priča vezanih za određene lokalitete na turističkim rutama u okviru programa kulturnog turizma kao i proizvodnja novih turističkih ruta određenih pričom. Polazeći od spoznaje da je priča pokretač putovanja, da ona izaziva radoznalost, da najavljuje avanturu, istraživanje i ispunjava smisao kretanja prostorom, u naš istraživački program uključujemo i priče posebno oblikovane za pragmatičnu potrebu turističkih itinerara kulturnog turizma. Te priče mogu se pripremiti (dizajnirati) tako da prate duže ili kraće turističke itinerare različite ili iste tematike. Kretanje prostorom bez priče jest kretanje koje ne uključuje dimenziju vremena.

Kretanje prostorom lišeno memorije koju taj prostor čuva o proživljenim stoljećima ljudskog trajanja u njemu, jest putovanje bez smisla, listanje knjige neispisanih stranica, putovanje koje se svodi na puku lokomociju, na kretanje od točke A do točke B prema satelitskom GPS (Global Positioning System) orijentiru. Bez GPS orijentira više ne plovi nitko, ali s, nazovimo to tako, NPS (Narative Positioning System) plove samo iznimni pojedinci koji su se prije putovanja potrudili sami otkriti zanimljive priče, mada im mnoge takve priče i nije moguće otkriti jer nisu ni zapisane, a ako su i zapisane mnoge nisu ni prevedene na strane jezike. To je golema praznina u turističkoj ponudi Hrvatske i izazov za istraživački tim projekta ADRIANA. 

Projekt ADRIANA je financiran uz potporu Hrvatske zaklade za znanost.